... pobjeći od rodnog grada, iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene.
Goran Tribuson, Povijest pornografije
utorak, 4. studenoga 2008.
Dođu tako, ponekad, tamne ure,
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.
Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako.
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.
Vratim se mladosti i svojoj prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.
Zamišljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.
Rade Šerbedžija
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.
Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako.
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.
Vratim se mladosti i svojoj prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.
Zamišljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.
Rade Šerbedžija
Skriveni bol
Netko sa svojom boli ide
Ko s otkritom ranom, svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad.
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuće i smjesti
Na svoje dno, ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci klima
Dobriša Cesarić
Ko s otkritom ranom, svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad.
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuće i smjesti
Na svoje dno, ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci klima
Dobriša Cesarić
Pretplati se na:
Postovi (Atom)