Skriveni bol

Netko sa svojom boli ide
Ko s otkritom ranom, svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad.
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuće i smjesti
Na svoje dno, ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci klima

Dobriša Cesarić