Dođu tako, ponekad, tamne ure,
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.

Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako.
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Vratim se mladosti i svojoj prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.

Zamišljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Rade Šerbedžija